Blesavica

Dobrodošli na moj blog

10.05.2017.

:D

Nisam dugo pisala, a vjerovatno i neću u skorije vrijeme. Samo sam htjela da kažem da se udajem :) kao da još nisam svjesna toga, ali valjda ću postati uskoro :)

22.02.2017.

Skijanje

Opet smo za vikend bili na skijanju. Bila sam uzbuđena ali opet i prestrašena, ne znam zašto. Prvi dan je sve bilo dobro, iako sam samo čekala da nešto bude da mogu reći kako mi ništa u životu ne ide. A lažem, ide mi skoro sve. Samo to čovjek, koji je proklet kao ja, ne zna cijeniti. Drugi dan sam već bila u fazonu da je vrijeme da se stvarno opasuljim i potrudim se da savladam sve što se savladati da. Malo sam se sjebala jer mi se činilo da ovo dvoje naših prijatelja bolje skijaju nakon 2 dana, nego ja nakon 10. Momak mi je rekao da to nije tako, već je moj problem što se previše bojim, ali u tehničkom smislu sam bolja od njih. Nisam pala nikako, i mislim da sam prilično dobro skijala. U jednom trenutku sam htjela da odmorim, a momak je otišao na žicu za crvenu stazu, jer sa mnom to ne može :/ Uglavnom, ovo dvoje su htjeli da se slikam sa njima i u jednom trenutku sam krenula unazad, jer nisam vidjela da je tu nizbrdica. Nisam se mogla zaustaviti, pa sam zabila štapove u snijeg, ali kako se i dalje nisam mogla zaustaviti, nekako sam se naguzila ( ne znam kako) i zabila se u lika iza mene, kojeg nisam vidjela, pa je to ispalo...možete li zamisliti kako je ispalo? Toliko me bila sramota, pa sam skinula skije i rekla da više nikad neću stati na njih. Ovi su me zezali je l me više boli činjenica da sam pala ili što sam otišla u zagrljaj drugom, dok je ovaj moj na stazi. Jedva sam se suzdržavala da ne zaplačem. Kad je došao ovaj moj, ispričala sam mu sve to, a on me tješio. Nisam više mogla biti u opremi, pa sam se presvukla i nisam htjela više skijati. Kad smo ušli u hotel, krenuli smo na lift. Kad sam krenula da ulazim u lift, vrata lifta su me tako udarila, da su me odbacila unutra, pa sam se još lupila. Ruka me tako bolila da sam mislila da ce otpasti. Opet sam se rasplakala i kontam da taj dan nije bio moj dan, a meni izgleda treba samo neka sitnica da odustanem od svega. Zašto sam nekad sva takva mlitava i nikakva? Na kraju toga, izašao mi je ogroman herpes na usni...baš sam kao govanjak

16.02.2017.

ispit

Danas sam otisla na ispit iz genetike. Jesam ucila, ali uopste nisam bila zadovoljna, tj.i dalje nisam zadovoljna naucenim. Znate kako vam se cini, da kad dodjete na ispit, nemate pojma ni o cemu, da vam se sve pomjesalo itd. Razmisljala sam da li da odem kuci dok vec cekam, ali rekoh ajd da probam. Udjem ja kod profesora i kaze on nama da nadjemo svoje prijave. Uhvatila me trema ali ne kako inace zna. Trazimo prijave, moje nema. Kaze on da smo do sad trebali nauciti kad se predaju prijave i da ne mozemo na ispit. kao da sam znala. Rekao je da ako hocemo, mozemo pokusati naci prijavu pa se vrattiti ali ja nisam htjela, pogotovo kad sam cula da su dvije cure prije mene takodje bile bez prijave i pustio ih je. Da sam ga molila vjerovatno bi mi dopustio da odgovaram, ali nisam. Ne znam zasto. Kad sam rekla momku, on se bas iznervirao, kaze zbog sistema i kako se moze desiti da se prijava zagubi. Nije me krivio ali sam se ja osjecala krivom jer nisam profesora molila da odgovaram. A ovo se moze oduziti. Kad cu zavrsiti fakultet boga pitaj. I na kraju zasto? Bolje da sam ovo vrijeme koje sam trosila na fakulte, radila.

14.02.2017.

6

Tako ja skontam da sam sve najgore osobine svojih roditelja pokupila. Ja sam jedno utjelovljenje gluposti. Od prvog trenutka kad mi je rekla da se udala za njega jer je bio dosadan, još uvijek sam u šoku, ne mogu sebi doći, ali vjerujem u onu da ne jebe lijep nego uporan. Znači ljudi, budite uporni, pa će neko odlučiti da bude sa vama jer ste ga smorili. Užas. Ako ikad išta postignem u ovom svom životu, to će biti zahvaljujući mojoj majci, jer me ona svemu naučila. Drago mi je što sam malo drugačija od nje, jer za razliku od nje ne dam da me svaka šuša gazi. A ako budem propalitet i ako ništa ne postignem, to će biti zahvaljujući neradničkom genu mog dragog tate. Jer, je l muškarac može biti neko ko dopusti ženi da radi na pilani, da nosi teret na sebi, dok on leži kod kuće i gleda televizor po cijele dane? Jer je ona i to radila, na pilani je radila, a on za to vrijeme bleji kući ili po kavama, i ne pomislivši da joj pomogne, pa bar da on ručak spremi. Znate kako sam ogorčena, nema riječi kojom bih to opisala. Kad je neko ološ, teško da se to može promijeniti. Kao što je on ponižava već oko 25 godina, tako je i njegova mater, moja baba pokojna, maltretirala. Znala je govoriti kako je užasna majka jer ne dolazi s posla odma po završetku smjene već se zadrži pola sata duže, jer vjerovatno ima ljubavnika. Kad se mama operisala, dolazili su nam gosti ( tada smo živjeli sa babom) mama je morala mirovati, ali kako baba nije htjela nikog ponuditi bar sokom, već je sve vrijeme gledala serije, mama je onako, skoro iz operacione sale morala dočekivati goste. Znala joj je baba zatvoriti vrata pred nosom da je mama kao ne bi pokrala. I na kraju, znate šta je najgore, što, kad je baba umrla, svi ljudi koji su joj došli na sahranu, došli su ustvari zbog poštovanja prema mojoj mami. Jer je na kraju moja mama bila uz nju prije nego što će umrijeti, niko drugi...

13.02.2017.

uh

Kao da sam u zakašnjelom pubertetu. Nerviraju me moji najstrašnije. Ne zna se ko više, tata jer ništa ne radi već bleji na fb 24/7 ili mama što je isključena iz života. pa evo primjera, kažem joj prije neki dan kako mi se činilo da je tata na fb par mjeseci, kad ono prije neki dan mi izbaci da je ustvari godinu dana. Kažem joj da bi mu bilo bolje da radi nešto nego što bleji na fb 24/7, a ona meni govori kako to ne možemo promijeniti i šta mi to znači 24/7. Samo čekam kad će i ona prsnuti s glavom, kao ujak, zbog badaleštine koja ih okružuje. Danas joj pošaljem slike vjenčanica koje mi se sviđaju, jer hoću da i ona učestvuje u tome i da mi kaže svoje mišljenje, a ona kao prvo ne zna kako da otvori slike, pola sata njoj i tati objašnjavam na svim ovim mrežama kako šta funkcioniše, da bi, kad su upalili kameru, ja vidim da ljude opušteno boli kurac, kad moram tako reći, za mojom vjenčanicom i svim ostalim. Nit se oni nešto potresaju oko bilo čega. Tačno bih nekad htjela otići što dalje odavde i nikad im se ne javiti. Ne znam šta mi je, koliko je moje nezadovoljstvo samom sobom, to se sve odražava na ljude sa kojima sam u kontaktu. Žao mi je mame, jer nekad stvarno pretjeram, ali i ona pretjera kad sve stavlja ispred mene. Možda krenem i o tome sada kad me već pokrenula

06.02.2017.

5

Jedina njegova dobra osobina je što zna s parama i to mi je jedino drago što sam nasljedila od njega. Ovo ostalo, on je običan neradnik. Mislim da će dovoljno biti što kažem da ide po sahranama na kojima zna da će doći neko njemu "bitan", da će biti viđen, i da mojoj mami, svojoj ženi, naplaćuje što je odveze na selo kod njenih roditelja, koje je udaljeno od naše kuće 10 kilometara. Ako je vozi negdje dalje, neće da priča uopšte ako mu ne da bar 50 KM. Da ne pričam da joj stalno nabija na nos kako ga je ona uništila, a da je ona sve postigla što je postigla, zahvaljujući njemu. Da joj nije bilo njega, ne bi ništa imala. Onda iz čista mira ne priča s njom po mjesec dana. Pa propriča, kao da ništa nije bilo. Prema babi i djedu je užasan, iako me oni školuju, a ne on. Kad sam upisala fax, moji su bili bez posla, pa su mi baba i djed slali pare. Kad se on zaposlio, nije mi on počeo slati, već oni, jer je to po njemu bila njihova obaveza. Oni se trude da ga ugoste što bolje kad ide sa mamom kod njih, a on bude drzak i bezobrazan prema njima. I još mojoj mami govori, kao na fazon, eto ti imaš roditelje, ja nemam nikog. Kao da je ona kriva što su njegovi umrli. On je onaj tipični primjer ljudi koji su nepismeni, a ponašaju se kao da su najmanje 3 fakulteta završili i upili svu pamet svijeta. Ima toga vjerovatno još, ali se sad ne mogu svega ni sjetiti. I tako kad sam bila u pubertetu, vidim ja da je on budala, i počnem smarati mamu što je uopšte odlučila da se uda za njega, da kažeš bar dobar je koliko je ružan, nego je katastrofa kako iz vana tako i iznutra. Znate šta mi je rekla??? Bio je dosadan pa da ga skine s kuke. Vjerujete li koja i kolika glupost je izašla iz njenih usta???? Jer ja ne mogu da vjerujem. Neko je znači bio dosadan i ti si to htjela riješiti udajom!? Svaka čast, pametna nema šta

06.02.2017.

4

Nešto sam se baš izbila zbog tate pa moram o njemu. Nije imao ni od koga naučiti ništa normalno kad je i baba bila luda. Samo što je baba bar bila vrijedna, a on neradnik za desetoro. Još napravio fb profil, pa se ne skida s njega ni dan ni noć. Umjesto da bilo šta radi, on k'o panj. Znate kad me nekad sramota što sam njegova ćerka. Mama mu predlagala da se počne baviti pčelarstvom jer je to radio kad smo bili u izbjeglištvu, ali gdje će on to, je l ona normalna, to je za seljake. Dok sam bila mlađa, uvijek mi je govorio da se trebam ugledati na neke djevojke koje su se njemu činile pametne i dobre, kako sam ja nigdje veze i sve tako redom. Sad mislim da zbog toga nemam samopouzdanja jer ga je on ubijao od početka. zbog toga se svega i bojim. Znate kad mi je govorio-nemoj jesti ribu, zapašće ti kost u grlo i udavićeš se, nemoj ići u duboku vodu nešto će ti biti, šta god, nemoj. To možda vama izgleda glupo, ali kad ti to od malena konstantno neko govori, počneš vjerovati u to. I uvijek si u nekom grču, jer pobogu, može ti nešto biti, pa čak i kad ujutru otvoriš oči. Ne volim kad su neki roditelji, da kažem nezahvalni, jer kakve djece ima, oni su izvukli premiju, i uvijek ti koji imaju dobru djecu, na njih drvlje i kamenje, dok ovi što stvarno imaju užasnu djecu o njima sve najbolje. Čist primjer mog momka. Njegova majka draga uvijek ima neku primjedbu na njega, ne valja šta god da on uradi, uvijek se žali na njega, a on prepametan momak ( ne jer je moj :) završio elektro fakultet, kupio stan prije 30. kupio auto, ima dobar posao, vrijedan, načitan, proputovao dosta, ne pije, ne puši, ne drogira se, ali ona nije zadovoljna. Kako to može tako? Kakva sam ja u odnosu na njega, mislim, nisam toliko pametna, često se zapitam zašto je sa mnom kad sam ja u odnosu na njega kao neka ćurka. Sa druge strane, ja nisam neka propalica, završavam fax, nisam kurva, ne izlazim nešto, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se, ali eto ni moj tata nije zadovoljan. On je samo napaćen jer mu je glavno, i nada se svim silama, da ću ja jednog dana postati neko bitan, da bi se on mogao hvaliti sa mnom i da bi ljudi mogli tražiti od mene pomoć, te da budu prepušteni njegovoj milosti i nemilosti, jer bih ga ja zaposlila kao svog savjetnika. Htjela bih i ja postati neko i nešto, ali ne zbog njegovih razloga

05.02.2017.

3

Ljudi izgleda žive s mišlju da će im, ako je sada dobro, uvijek biti dobro. Možda je to dobro, optimistično razmišljanje, ali se ja ne vodim tim. Eto, moji su tako bili u zabludi, a sada žive bezveze. Previše mi se misli roji u glavi ovih dana, tako da ću očito pisati kako sam kad raspoložena i šta mi padne na pamet. Mama trenutno radi u sudu kao čistačica, što je super, dok su tatu otpustili jer više nije u stranci koja ga je zaposlila. I on sad po cijele dane kod kuće bleji. Nije on onaj muškarac koji smatra da treba da bude glava kuće, uključujući u to brigu o toj porodici u svakom smislu. On je više tip neradnik, koji i ako negdje radi, žaliće se na sve, dok će pričati kako zaslužuje više. Ružno je reći, otac mi je, ali ga nekad tako ne podnosim da to ne mogu opisati. Niko neće da dolazi u goste kod nas jer on sve ljude koji zakorače na naša vrata, počne smarati o tome kako je on zaslužio da mu se svi klanjaju, kako je on pošten a to niko ne vidi, kako su mu svi nešto dužni i tako redom. naravno da se nikom ne slušaju takve priče, pa ni meni, i zato sve rijeđe idem kući, pogotovo otkako je dobio otkaz. Sramota me s momkom ići tamo jer njega smara pričama. Samo leži i kuka i blati sve oko sebe, a on je jadan svetac. Nije kao neki, pravi muškarci, da se trudi svim silama da obezbjedi porodici nešto, već je bolje sjediti kući i ne raditi ništa, a praviti se da bi radio, i kad mu neko ponudi bar nešto, on se još uvrijedi jer mu je to ispod časti...

04.02.2017.

2

Moja majka je tada bila možda i najljepša djevojka u gradu, i prije par godina je saznala da su mnogi bili zaljubljeni u nju, ali joj tada nisu smjeli reći. Nažalost! Međutim, počne vezu sa mojim tatom koji je inače stariji od nje 11 godina. Svi su se čudili, kako tada tako i sada, što je odlučila da se uda za njega, jer je ružan i nikakav, a ona kao anđeo. Sa druge strane, tatini roditelji, baba prvo, koju je neko napump'o i rodila je dijete. Onda se pojavi moj djed koji prihvati to dijete i oženi je. Ona rodi mog tatu i još jednog strica i ostavi djeda jer je po njenom mišljenju maltretirao. Svi koji su ga znali kažu da je to bio najbolji čovjek kojeg su upoznali, ali je ona uvijek govorila najgore o njemu. Možda bih vjerovala u njenu priču da nisam vidjela da je ona luda. Uglavnom, kad su se mama i tata trebali vjenčati, baba je rekla da je to ništa ne zanima i da neće da ima posla s tim. S druge strane, djed se trudio koliko god je mogao da mojima omogući sve, kao i ovi drugi baba i djed. Kad su mamu izvodili, djed je plakao kao kiša. To stalno spominju. Mama se udala za tatu odma po završeku srednje škole i rodila mene. Bilo sve super, bar prividno. U tom krene taj nesretni rat i mi pobjegnemo u Srbiju. Mama mlada, sama, ja par godina, tata na relaciji Srbija-Bosna i šta reći. Ali ajde. Samo me zanima šta smo na kraju dobili od tog rata? Svi mi zajedno

03.02.2017.

1

Nekako najbolje početi od početka, pa evo. Moj djed, mamin tata, je bio najmlađi od 7 braće. Imali su još 2 sestre koe su jako mlade umrle, ali mi se činilo po priči kao da one nisu ni bile važne pored 7 sinova. Uglavnom, svi ti sinovi su bili "seljaci" mislim, obrađivali su zemlju i to, a moj djed je htio da se školuje što je više bilo moguće pa je otišao u Sarajevo na fakultet političkih nauka, ili višu školu, šta je već postojalo tada. Moram se pohvaliti da mu je profesor bio između ostalog i Meša Selimović :) Elem, upoznao je moju babu kad se vratio u naš grad, oženio je i sve super. Rodi se moj ujak ( baba kaže da je to bila najružnija beba ikada rođena u istoriji čovječanstva, i bio je pravi drekavac). Nakon 12 godina, rodila je moju majku. Bili su dobrostojeći, pa su svake godine išli na more, na odmore, moja mama se oblačila po posljednjoj modi tada, kad se ujak oženio, napravili su mu kuću, ali to sad niko ne spominje ( nekad kasnije ću o tome), dobili stan od firme, napravili kuću na selu. Najgore je biti prepošten, pa kad su mu nudili stan u Sarajevu ili Beogradu, dvosoban, trosoban, kakav god, on izabere neki mrljavi jednosoban u našem gradu. Kaže bili smo žena i ja i jedno dijete, nama dosta. Kao da će tako biti cijeli život, ali ajde. Baba je bila daktilografkinja i u to vrijeme je znala francuski jezik. Ma nema šta, bili su prespremni i ja sam ponosna na njih :)


Stariji postovi

<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031